Hrvatska je ispred svog vremena!

Back to the future Marty!

Znate li da je Hrvatska po pitanju autorskih prava ispred svog vremena? To je, naravno, samo dosjetka koja tematizira činjenicu kako je izmjenama i dopunama Zakona o autorskim pravima donesenim 1999. godine (NN 76/99) zaštita autorskih prava produžena s 50 godina nakon smrti autora na 70 godina. Zakon nije retrogradno obuhvatio autorska djela kojima je po starom zakonu zaštita već istekla. Tako smo dobili paradoksalnu situaciju da su sva djela čiji su autori preminuli do 1948. godine s novim zakonom prešla u slobodnu domenu. Od tada, Hrvatska po pitanju oslobođenja kulturne baštine tereta autorskih prava stoji u mjestu i čeka druge zemlje koje će u 1948. godinu doći tek za dvije godine. Utoliko je Hrvatska ispred svog vremena.

Upitno je koliko je smislena tako dugotrajna zaštita prava autora. Ako su autori preminuli, teško je argumentirano braniti kako se radi o zaštiti njihovih prava. Koga nema ni dila mu nema, reklo bi se u Dalmaciji. Moguće je zamisliti da tako sročen zakon želi još neko vrijeme osigurati zakonske nasljednike, supružnike i potomke, no ne čini se opravdanim da zaštita traje cijelih 70 godina, skoro još jedan životni vijek. Razlog tako dugotrajne zaštite ipak treba potražiti u činjenici da su autorska prava roba i da bismo ih, ako želimo stvari nazvati pravim imenom, trebali zvati vlasništvom nad djelom. Zakon ne brani autore ili njihove potomke već vlasništvo.

Vratimo se u 2019., pardon, 1948. godinu. Trideset i prvog prosinca 2019. ponovno se pokreće kazaljka sata koji u Hrvatskoj stoji proteklih 20 godina. Tada će se opet početi širiti prostor slobodne domene. Na taj datum javnim dobrom postat će djela Vladimira Nazora, Janka Leskovara i Otona Župančića. Doduše, to je više simboličan nego li praktičan trenutak i značit će nešto vjerojatno samo izdavačima školske lektire koji će se riješiti brige o pravima za te autore. No, simbolika tog trenutka je ipak značajna jer ponovno kreće oslobođenje književnih likova iz odvjetničkih ladica, nota iz kućnog pritvora, vizualnih djela sa zabranom kretanja. Stoga je sasvim prigodno što će iste godine u slobodnu domenu prijeći i svjetski poznata skladba "Also sprach Zarathustra" Richarda Straussa, poznata tema iz filma "2001: Odiseja u svemiru". Ako ju čujete u nekoj reklami, znat ćete kako je tamo dospjela.

Oslobođenje je to koje ide po sili zakona, ali autorska se prava mogu i drugačije regulirati. Radovi mogu postati javna dobra, ako ih autori odluče objaviti pod nekom od Creative Commons ili open source licenci.

Autorska prava su trenutno vjerojatno najintenzivnije polje borbe između interesa investitora i javnosti. Potreba da se redefiniraju postala je očita omasovljenjem digitalne tehnologije i tu se upravo dešavaju mnoga preslagivanja. Treba reći da Slobodna domena ne spori pravo na autorstvo niti tvrdimo da ništa nikada ne treba licencirati. Mi naprosto želimo aktivno graditi svijet u kojem autorska prava neće stajati kao zid između napretka i privatnog interesa.