Ovaj petak je crn, može li idući biti neke druge boje?

Neka drugi petak bude svetak!

Crni petak, kako se kod nas prevodi Black Friday, običaj je uvezen iz SAD-a kojim se obilježava početak sezone kupovine božićnih poklona. Termin pada na dan nakon Dana zahvalnosti, američkog državnog praznika. Donekle je zanimljivo pratiti ovaj prodor jednog običaja s drugog kontinenta u naš kulturni prostor, no sasvim je razumljivo da živimo u globaliziranom društvu i da tu nema ništa pretjerano neobično. Ipak, fenomen Crnog petka tjera nas na razmišljanje o nekim njegovim rubnim aspektima.

Za taj dan znakoviti su popusti. Trgovci snižavaju cijene robe slažući neodoljive ponude. Ono što je, pored prilike za povoljniju kupovinu, kod popusta zanimljivo jest što, zapravo, oku javnosti izlažu maržu trgovaca i proizvođača. Nemoguće je ne zapitati se, ako im se danas isplati dati 50% popusta, kako to da isti popust već sutra nije održiv? Mehanizam tržišta nije jednostavan. Poduzeća imaju rizik poslovanja, operativne troškove i na kraju dana motiv zarade. Marže pak jako variraju od industrije do industrije, od niše do niše. Popusti se stoga formiraju po principu - što si možemo priuštiti i trebamo li uopće povećati prodaju. Primjerice, ekskluzivne marke gotovo da ne sudjeluju u Crnom petku - njima to naprosto nije potrebno jer nemaju problema s plasmanom robe. Osim toga, ekskluzivna roba ne snižava cijenu jer tako brani svoj ekskluzivitet. To je logika tržišta.

Kao neprofitna radnička zadruga, mi u Slobodnoj domeni se također suočavamo s istom tom logikom i problemima. Prisiljeni smo osvijestiti vlastitu maržu, operativne troškove i rizik. To nije uvijek jednostavno, ponajviše kad se na horizontu pojave ideje i projekti na kojima želimo raditi ali si to ne možemo priuštiti. Olakotna okolnost je ta što, za razliku od većine ostalih poduzeća, nemamo imperativ zarade. Težimo biti profitabilni, jer dobit ulažemo u Fond Solidarnosti kojim potičemo društveno korisne projekte, no zarada nije svrha našeg postojanja. U tom smo smislu definirali nekoliko razina popusta na naše usluge. Ti popusti nisu vezani za Crne petke ili Svetke, već za profil kupca i naručitelja. Primjerice, u startu dajemo 25% popusta za društveno odgovorne organizacije. Ako se pak radi o projektu za koji procijenimo da je iznimno važan, postoje dodatni mehanizmi snižavanja cijene. No, naša marža je približno 30% cijene. Za sve što radimo po nižoj cijeni, mi de-facto plaćamo naručiteljima da radimo za njih. Ako si to možemo priuštiti, i postoji motiv, to nam je sasvim prihvatljivo.

Naši kupci to veoma dobro razumiju. Nedavno smo imali situaciju u kojoj smo ponudu poslali jednom društvenom poduzeću koje se za svoje prihode uglavnom bori na tržištu. Pošto podržavamo njihove vrijednosti, u prošlosti smo radili za njih i kao volonteri, no ovaj put nisu to tražili od nas. Napisali smo ponudu u kojoj smo iskazali punu cijenu i popust. Odgovor koji smo dobili je da su spremni platiti punu cijenu, jer si to trenutno mogu priuštiti. Takva solidarna logika je nešto sasvim oprečno kulturi Crnog petka i ponosni smo što smo dio ekosustava koji to uvažava.

Devedesetih godina prošlog stoljeća, kao alternativa Crnom petku uveden je Dan bez kupovine, Buy Nothing Day. Iza te inicijative stoji aktivistička grupa Adbusters, koja upozorava na ekološke posljedice konzumerističke kulture. Radi se o važnoj temi koju su Adbustersi obradili na maštovit i inspirativan način. Ipak, odgovor na konzumerističku kulturu ne može biti apstinencija, već stvaranje solidarnih sustava koji brinu o zajednici, okolišu i ljudima, a ne o profitu.