Tektonske promjene

Može li inteligencija biti umjetna?

IT industrija sklona je proizvodnji velikih ključnih riječi. To su buzzwordi kojima se najavljuju novi proizvodi i tehnologije, često uz obećanje da „nikad više ništa neće biti isto“. Ruku na srce, sve industrije to rade. No tehnološki napredak kod ljudi često izaziva snažne emotivne reakcije, pa valjda više primjećujemo kada se iz IT sektora najavi velika promjena.

Povremeno se, međutim, dogodi da buzzword nije samo marketinški trik.

Vjerojatno više nikome ne treba objašnjavati da je široka primjena umjetne inteligencije promijenila način na koji živimo i radimo. Rasprava se danas vodi o tome gdje je AI prihvatljivo koristiti, kako zaštititi osobna prava i slobode te kako regulirati područje koje se razvija brže nego što ga društvo stiže razumjeti. Više se ne razgovara o tome je li AI važan. Razgovara se o tome što ćemo s njim.

Tu i tamo pojavi se primjedba kako „to uopće nije inteligencija“. U strogom smislu možda je to i točno, ali nije osobito važno. Tehnologija ne mora biti inteligentna na isti način kao čovjek da bi proizvodila rezultate koje smo do jučer povezivali s ljudskom inteligencijom.

Možda je zanimljivije pitanje što mi podrazumijevamo pod inteligencijom. Naša formalno organizirana civilizacija pokušava ljudsko znanje i sposobnosti pretvoriti u pravila, procedure i sustave. Umjetna inteligencija sada radi nešto pomalo obrnuto: iz velikih količina podataka izvodi obrasce i proizvodi rezultate koji nam izgledaju kao inteligentno ponašanje.

Bez obzira na to kako ćemo to nazvati, promjena je stvarna.

U svijetu umjetne inteligencije odvija se borba za primat i usmjeravanje cijelog područja. Od geopolitičkog nadmudrivanja Kine i SAD-a i različitih pristupa razvoju sustava, preko borbe najvećih tehnoloških kompanija za tržišni primat, do pitanja regulacije, energije i ekološkog otiska velikih podatkovnih centara. Bit će još puno tema, razgovora i preokreta, ali jedno je jasno: AI je zauzeo pozicije i neće nestati.

Nama je, međutim, puno zanimljivije što se događa kada ta tehnologija prestane biti tema o kojoj čitamo i postane alat koji svakodnevno koristimo.

Slobodna domena bavi se razvojem aplikacija i promjene u svijetu programiranja izravno su zahvatile i nas. Radi se o velikom zaokretu. Dio programerskog posla koji smo godinama smatrali samorazumljivim postao je nepotreban ili se danas radi na potpuno drugačiji način. Promjene su snažne i događaju se brzo – ne samo iz godine u godinu, nego iz mjeseca u mjesec.

Programiranje nije nestalo. Promijenio se način na koji programiramo.

Kao pojedinci, ali i kao organizacija, moramo se prilagoditi, usvajati nove tehnologije i metode rada. Naš kolektiv intenzivno koristi AI u svakodnevnom radu. Za programiranje, kao i mnoge kolege u drugim poduzećima, koristimo pretplate vanjskih dobavljača. Istovremeno koristimo i lokalne AI resurse temeljene na tehnologijama otvorenog koda.

Iz toga je nastao i SD AI Lab, projekt za koji smo ostvarili potporu Ministarstva gospodarstva u sklopu poziva za razvoj zadružnog poduzetništva. Projekt nam je omogućio pristup hardveru na kojem možemo razvijati vlastite AI projekte, učiti, testirati, igrati se. To iskustvo pokazalo nam je da je velika razlika između korištenja AI-ja kao gotove usluge i potpunijeg razumijevanja tehnologije. Pretplata na alat omogućuje nam da nešto napravimo. Vlastiti resursi omogućuju nam da pokušamo razumjeti kako i zašto to radi, gdje su mu granice i što se događa kada izađemo izvan očekivanog scenarija.

Još jedno iskustvo poguralo nas je u tom smjeru. U sklopu javnog poziva Grada Zagreba za sufinanciranje projekata korištenja otvorenih podataka 2025. prijavili smo i realizirali Puls grada. Uz pomoć umjetne inteligencije analizirali smo nazive zagrebačkih ulica i pokušali utvrditi odakle njihova imena dolaze. Tko je osoba po kojoj je ulica dobila ime? Gdje se nalazi određeni toponim? Je li riječ o životinji, biljci, povijesnom događaju ili nečemu drugom? Duboka analiza naziva ulica puno govori o odnosu grada prema prostoru i vlastitoj povijesti. No nama je projekt donio još nešto što nismo očekivali.

Metoda istraživanja kombinirala je ljudski rad s umjetnom inteligencijom. Fleksibilna struktura projekta omogućila nam je da eksperimentiramo i za svaki pojedini problem procjenjujemo kada je AI dobar alat, a kada nije.

Suočili smo se s pristranošću modela, halucinacijama i problemima u razumijevanju hrvatskog jezika. To nije bilo osobito iznenađujuće. Ono što je bilo zanimljivije jest koliko se način rada mijenja kada problem više nije isključivo tehnički. Tada rad s AI postaje teren za kreativnost.

U svakodnevnom programiranju uz pomoć AI-ja mnoge su stvari relativno jasne. Postaviš problem, dobiješ prijedlog, provjeriš rezultat i nastaviš dalje. Kod Pulsa grada morali smo rješavati probleme koji nisu imali jedno očito tehničko rješenje. Morali smo procjenjivati kontekst, vjerodostojnost izvora i rezultate koje je model ponudio. Ponekad je bilo potrebno ispitivati model, ponekad ga usmjeriti, a ponekad jednostavno zaključiti da njegov odgovor nije na dobrom tragu.

Tu smo naučili nešto što nam se danas čini važnijim od samog korištenja alata.

AI može biti izuzetno koristan u donošenju odluke, ali ne bi trebao biti onaj koji donosi konačnu odluku.

To nije odbacivanje tehnologije. Upravo suprotno. To je pokušaj da razumijemo njezino mjesto u našem radu.

Nije zahvalno prognozirati budućnost, ali važno je gledati nekoliko koraka unaprijed. Sve se mijenja, neke stvari ostaju iste.

AI je uzburkao vodu, ali i dalje je riječ o tehnologiji. Možemo je implementirati, usvojiti i njome ovladati. Možemo je koristiti dobro ili loše. Možemo joj vjerovati previše ili premalo.

Kao tehnički orijentirana zadruga i kao ljudi koji vole tehnologiju, zadali smo si zadatak primjereno je primjenjivati – u duhu otvorenog koda te uz poštivanje privatnosti i prava korisnika. To znači da moramo ulagati u vlastite kapacitete, znanje i vještine. Ne samo učiti koristiti nove alate, nego razumjeti njihove mogućnosti i ograničenja.

Možda zato na kraju nije najvažnije pitanje je li inteligencija umjetna. Važnije je što ćemo mi napraviti s njom. Ako nam pomogne da bolje razumijemo problem ili da napravimo nešto što prije nismo mogli onda je manje važno čija nas je inteligencija dovela do rezultata.